Otočka župna crkva sv. Antuna Padovanskog, Župna crkva sv. Martina u Bošnjacima, i Svetište Majke dobre nade u Šumanovcima, svjedoče o bogatoj duhovnoj i arhitektonskoj baštini regije, nudeći vjernicima i posjetiteljima mjesto za molitvu, mir, i duhovno obnavljanje. Svaka od ovih svetih mjesta priča jedinstvenu priču o vjeri, umjetnosti i zajedništvu, povezujući povijest s suvremenim, vjerskim životom.
U gradu Otoku smjestila se župna crkva sv. Antuna Padovanskog izgrađena iz dominantnih slavonskih građevnih materijala: opeke, drveta i betona. Čine ju gornja lađa s pripadajućim prostorijama i kripta ispod cijelog prostora gornje lađe. Uz crkvu su župna knjižica s čitaonicom i pismohrana u kojoj se čuvaju važni dokumenti i knjige. Unutrašnjost je crkve uređena motivima iz domaće šokačke baštine, dok veliki hrastov križ dominira prednjim dijelom crkve.
Ispred svetišta nalazi se kip zaštitnika župe sv. Antuna Padovanskog. Vitrajem na pročelju dominira uskrsli Krist, bočni vitraji prikazuju deset Božjih zapovijedi, a cjelovito unutarnje uređenje osmislila je kiparica Alojzija Ulman. Klecala, zidne obloge i ispovjedaonice u obliku slavonskog ambara izrađene su od slavonskog hrasta, dok je slike u posebnoj secco tehnici izradila slikarica Ivana Ulman Curilović.
Župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Komletincima
Drvena crkvica s drvenim zvonikom u Komletincima prvi se put spominje 1729. godine. Kad je 60 godina kasnije prvi župnik doselio u Komletince, sa župljanima je postavio temelje današnjoj crkvi. Barokna je župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije posvećena 25. travnja 1812. godine. Dužine 31 metar, širine 13,5 metara i s tornjem visokim 43,25 metara jedna je od većih crkava na našem području. Iznad ulaznih je vrata 1925. godine postavljena spomen-ploča kojom je obilježeno tisuću godina Hrvatskog kraljevstva, a danas je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na Listu preventivno zaštićenih dobara.
U općini Bošnjaci župna crkva posvećena je sv. Martinu biskupu i jedna je od najstarijih i najvećih crkava dekanata i okolice (građena je od 1792. do 1794. godine). Crkvu krasi oltarna pala naslovnog sveca, rad slikara Franje Mückea iz 19. stoljeća za koju je biskup Josip Juraj Strossmayer rekao kako je ”dostojna stolne crkve”. U crkvi se čuvaju i relikvije sv. Martina biskupa, sv. Andrije apostola, sv. Lovre mučenika i druge.
U dvorištu je postavljena stopa svetog Martina, mala skulptura velike simboličke vrijednosti, simbol kretanja, putovanja i otkrića te novih susreta i poznanstava. Stope svetog Martina obilježavaju kulturnu i povijesnu rutu koja povezuje gradove i mjesta s crkvama, katedralama i kapelama posvećenim svetom Martinu u cijeloj Europi te zbližavaju u zajedništvu martinska mjesta, njihove ljude i običaje u svoj raznolikosti.
Kamen temeljac crkve Preslavnog Imena Marijina postavljen je 1816. godine, a dovršena je i posvećena 1821. godine na blagdan Imena Isusovog. U svakom je smislu ova crkva izrasla iz bogate vrbanjske zemlje. Za ciglu od koje je sazidana zemlja se prije 200-tinjak godina vadila u Vrbanji, a pekli su je i oblikovali vrbanjski težaci. Danas je župna crkva u Vrbanji najveća i najimpozantnija crkva Cvelferije.
Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Soljanima
Povijest crkve u Soljanima seže u 1738. godinu, no današnja crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1808. godine na mjestu nekadašnje drvene crkve, a posvećena je godinu dana kasnije. Osim katoličke crkve, u Soljanima postoji i evangelička crkva čiji su članovi pripadnici slovačke nacionalne manjine svoj prvi molitveni dom imali još 1911. godine. Na današnjem je mjestu crkva izgrađena 1995. godine.
Crkva Preobraženja Gospodinovog u Strošincima
U Strošincima je crkva Preobraženja Gospodinovog sagrađena 1825. godine pa je proširena i obnovljena već 1862. godine. Tad su u Mađarskoj izlivena i crkvena zvona koja su u Strošince dovezena s nekoliko volovskih zaprega kako bi se sačuvala od oštećenja. Crkva je od tada obnavljana više puta, a posljednja je opsežna obnova bila 2012. godine.
Iako ne postoje jasni povijesni podatci zašto ljudi odlaze u Šumanovačko svetiše, činjenica je da je Svetište Majke dobre nade u Šumanovcima najstarije svetište na području Vukovarsko-srijemske županije. Svetište koje datira iz 14. st. hodočasnici još nazivaju i Skrovitom Gospom Šumanovačkom. Na mjestu današnjeg svetišta papa Grgur XI. dao je 1373. godine dozvolu za gradnju franjevačkog samostana. Franjevci su sagradili i crkvu sv. Marije koja se postupno razvija u proštenište.
Iako je u vrijeme Turaka svetište stradalo, nakon njihovog odlaska Šumanovci ponovno postaju mjesto hodočašća. Godina 1822. izgrađena je u Šumanovcima nova crkva u kojoj je izložen kip uznesenja Marijina, a hodočasnici Gospe šumanovačke u njoj su pronašli ”znak pouzdane nade i utjehe”. I danas je u velikom broju štuju tijekom cijele godine u raznim prigodama, a osobito na blagdane Velike i Male Gospe.
Iako zasad ne postoje hodočasničke rute na području TZP Spačvanska šuma, bogatstvo sakralne baštine privlači mnoštvo vjernika, osobito u vrijeme svetkovina i blagdana. O Šumanovcima kao izvoru, Bošnjacima kao simbolu ukorijenjenosti, a Otoku kao mjestu povezivanja pročitajte u vjerskim nagovorima TZ Vukovarsko – srijemske županije.