Otočka suvara predstavlja jedinstveno remek-djelo tradicijske arhitekture i simbol je ponosa Srijema i Slavonije, nudeći posjetiteljima doživljaj meljave žitarica na tradicionalan način. U Bošnjacima, Šumarski muzej kao jedini specijalizirani muzej šumarstva u regiji pruža fascinantan uvid u povijest i važnost šumarstva, dok Bošnjački šlingeraji ističu vrijednost i ljepotu tradicionalne tehnike veza.
Tradicionalni mlin na ‘suhi’ pogon u Slavoniji i Srijemu bila je suvara. Izgradnja suvara započela je sredinom 18. stoljeća kad su uredbom carice Marije Terezije demontirane vodenice zbog reguliranja vodotokova i uspješnije obrane od poplava. Vodenice su usporavale povlačenje vode nakon poplava, protok vode rijekama, ali i slobodnu plovidbu. Zimi ih je znao okovati led, u proljeće i jesen bi zbog voda putevi do njih bili blatnjavi i mukotrpni za prolazak.
S druge strane, suvare se grade u naseljima pa se do njih može doći u svako doba godine. Mljevenje žita (pšenica, ječam, kukuruz i zob), kao i soli za životinjsku i ljudsku prehranu jeftinije je nego u vodenicama.
Mlinove na suhi pogon, suvare, pokreće snaga konja, volova i krava. Gradili su ih najbolji majstori, a njihovu su izgradnju financirale imućnije obitelji udružene u zadruge. U Otoku je nekad bilo osam suvara, danas je ostala tek jedna potpuno očuvana i obnovljena građevina ove vrste u Hrvatskoj i na jugoistoku Europe.
Otočka suvara iz 19. stoljeća pravo je remek – djelo tradicijske arhitekture i registrirani spomenik najviše kulturne vrijednosti ujedno simbol grada Otoka, ponos Srijema i Slavonije. Ne propustite posjetiti i doživjeti meljavu žitarica na suhi pogon u jedinom mlinu na svijetu kojeg pokreću konji.
Šumarski muzej u Bošnjacima jedini je muzej šumarstva u Slavoniji i jedan od dvaju u čitavoj Hrvatskoj. Otvoren je 2007. godine, iako je inicijativa za otvaranjem ovakvog muzeja pokrenuta još 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Otvorenju su prethodile tri godine prikupljanja predmeta i izložaka koji predstavljaju šumarstvo Spačvanskog bazena.
Danas ovo mjesto nudi uvid u zadivljujuću povijest šumarstva u regiji, a postav muzeja otkriva značaj šuma hrasta lužnjaka, nadaleko poznatog slavonskog hrasta iz Spačve.
U muzeju ćete učiti o razvoju šumarstva, saznati mnoštvo zanimljivih podataka o šumarskoj tradiciji, o tome kako se nekad radilo, a kako je danas, kakav je bio život i rad šumara u prošlosti. Muzejska je zbirka podijeljena u cjeline koje obuhvaćaju radove u šumi, od sadnje sjemena, preko sječe i izrade drvnih sortimenata, izvoza trupaca, pa sve do zaštite šume te biljnih i životinjskih vrsta koje obitavaju na ovom području.
Vidjet ćete ovdje tradicijske ručne alate za izradu drvenih predmeta i alate za rad u šumi i izvoz drva iz šume.
Dobit ćete informacije o modernim tehnologijama i praksi u šumarskoj industriji, o eksploataciji šume, ali i njezinoj zaštiti i očuvanju jer su šume iznimno važne u očuvanju prirodne ravnoteže i bioraznolikosti.
Šumarski muzej u Bošnjacima nije samo mjesto obrazovanja i učenja, nego i mjesto na kojem će posjetitelji shvatiti važnost očuvanja šuma za generacije koje dolaze. Svaki je dan stvoren za posjet Šumarskom muzeju u Bošnjacima, no samo je jedna noć savršena.
U Noći muzeja koja se u Hrvatskoj održava svake godine u siječnju poseban je doživljaj otkriti povijest i sadašnjost Spačvanske šume.
Šlingeraj je zasigurno najpoznatija i najraširenija tradicionalna tehnika veza s područja Slavonije. Neizbježan je u slavonskim narodnim nošnjama, nalazimo ga na praktičnim i uporabnim predmetima tradicionalnog svakodnevnog života poput posteljine, stolnjaka, salveta, otaraka, zavjesa i pregača, ali i ukrasnim predmetima u crkvama, posebice oltarnika. Drugi je naziv za šlingeraj rišelje po kardinalu Richelieu koji je učio izradi ovog veza lokalno stanovništvo u Francuskoj.
Iz Francuske se šlingeraj proširio i do slavonskih sela gdje se njeguje i održava od kraja 19. stoljeća do danas. Ovaj bijeli, bušeni i rezani vez nekad se radio u potpunosti ručno – tad se iglom i koncem vezlo na platnu. Pojavom se mašina za šlinganje proces izrade ubrzao, no za izradu šlinge i dalje je potrebna ljudska ruka.
U Bošnjacima je šlinga u posljednjih 150 godina othranila naraštaje Bošnjačana jer su Bošnjačanke izradom i prodajom šlingeraja u državi, Europi, ali i svijetu uvelike popunjavale obiteljske prihode.
Svake godine članice Udruge Bošnjački šlingeraji iz Bošnjaka organiziraju izložbu uskrsnih otarčića. Nekad su otarci bili od lana ili pamuka tkani i samo porubljeni ručnici, no s vremenom su ih žene počele ukrašavati. Otarčići su manji i kraći otarci koji su nekad služili umjesto današnjih kuhinjski krpa, s njima se pokrivao kruh i druga hrana. Kad se za Uskrs nosi košara na blagoslov jela, ona se pokriva svake godine novim, još ljepšim otarčićem. Prilika je to da se pokaže sva kreativnost, maštovitost, trud i rad žena koje su se natjecale čiji će otarčić biti zapaženiji i ljepši.
Kako je izgledao život na selu prije 200 godina saznat ćete u pravoj Slavonskoj kući u Bošnjacima koju čine četiri objekta tradicijske arhitekture karakteristična za svako slavonsko gospodarstvo. Glavna je zgrada kuća gospodara opremljena autohtonim namještajem s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Vodilo se računa o najsitnijim detaljima pa je unutrašnjost, baš kao nekad, opremljena šlingerajem i rukotvorinama koje daju autentičan uvid u vrijeme kad je život bio težak i jednostavan u isto vrijeme.
Uz središnju se zgradu uvijek nalaze i ambar ili žitnica u kojemu su se čuvale žitarice, štala i štagalj. Moguće je razgledati izložbu starih poljoprivrednih strojeva i izložbu starih zanata.
Srdačni domaćini rado će vam otkriti blagodati tradicionalnog načina života, onoga koji ne poznaje stres današnje užurbane svakodnevice.
Od pamtivijeka su slavonske kuće ljeti vrvjele životom, pjesmom i mirisima domaće hrane, dok su zimi bile toplo utočište i mjesto zajedničkog okupljanja i radovanja.
Danas se u Slavonskoj kući u Bošnjacima redovito održavaju događanja kojima se predstavljaju bogata tradicija, kultura i običaji općine. Mjesto je to na kojemu se uče vještine koje se prenose s koljena na koljeno, dijele priče i njeguje tradicija. Jer Slavonska kuća nije samo dom, nego i simbol ljubavi prema zemlji, obitelji i zajednici. Navratite do Slavonske kuće i pronađite u njoj domaće proizvode koje ćete ponijeti kući.
Duboko u Spačvanskoj prašumi uz samu rijeku Studvu preko koje se nalazi Srbija, opkoljen dubokim i muljevitim kanalima kao na otoku, nekada davno stražario je drevni grad Zvjezdan. Iako u narodnim predajama postoje mnoge priče i legende u kojima je povezivan s vilama, templarima i vitezovima slavonske ravni, o Zvjezdangradu se malo zna i malo tko poznaje njegovu lokaciju.
Po svojoj je veličini i starosti još uvijek zagonetka za istraživače povijesti jer je do sada tek započeto arheološko istraživanje te utvrde, ali je prekinuto.
Ono što je potvrđeno jest da je srednjovjekovni Zvjezdangrad izgrađen na vrlo starim temeljima, do sad su pronađena tri arheološka sloja! Pretpostavlja se da ogromni unutarnji opkop oko utvrde po svojoj veličini može pripadati jedino starim Rimljanima.
Opkop je sada dubok 10 metara, a širok 23 metra. Ostatci zidina, kupola i podzemnih hodnika govore o zaista značajnoj utvrdi koja je kroz stoljeća u ratovima razvaljivana, posljednji put u 15. stoljeću, i ponovno dograđivana. A dok se ne naprave istraživanja i sazna više o drevnom Zvjezdangradu, svi posjetitelji mogu uživati u sportsko-rekreacijskom izletištu Zvjezdangrad.
