Šume su temeljno prirodno dobro i jedini samoobnovljivi prirodni resurs. One su izvor pitke vode, čistog zraka, prirodnog tla, flore i faune, bioraznolikosti, prirodnosti, blage klime, ljupkoga krajobraza i drvne tvari, jednom riječju – izvor života.
Spačvanski bazen najniži je i najvlažniji dio bosutske Posavine u kojemu prevladava hrast lužnjak koji voli dosta vode. Šumski se kompleks ovog bazena nalazi u najistočnijem dijelu Republike Hrvatske između rijeka Save i Dunava u porječju rijeke Bosut i njezinih pritoka Spačve, Ljubnja i Brežnice te u istočnom dijelu Berave, Biđa i Studve. Središnji je i najduži vodotok rijeka Spačva po kojoj je bazen i dobio ime.
Smješten je između 18°45′ i 19°10′ zemljopisne dužine (istočno od Greenwicha) i od 44°51′ do 45°09′ sjeverne zemljopisne širine.
Rasprostire se na nadmorskim visinama od 77 do 90 m. Područje bazena tvori valovitu kotlinastu ravninu, ispresijecanu rječicama i potocima koja se postupno uzdiže na jugu prema Savi, a na sjever prema Vukovarskom ravnjaku.
Geološka istraživanja pokazuju kako su se na manjim ili većim dubinama na paleozojske stijene taložili sedimenti krede i naslage iz pliocena.
Nekad su ove naše šume bile prašumskog tipa, potpuno nepristupačne i neuređene bile su prava divljina. Starost je pojedinih primjeraka bila 150 do 200 godina, a posebni su hrastovi doživjeli i starost od čak 400 godina. U tom se dugom razdoblju hrast lužnjak ponekad vine u nebo i do 50 m, a tad mu deblo bude promjera i 2,5 m.
Ne čudi stoga što se od tvrdog, čvrstog i trajnog drveta hrasta lužnjaka izrađuju parketi, namještaj, drvenarija, ali i željeznički pragovi, brodovi pa čak i mostovi. Od slavonskog su hrasta građeni mnogi crkveni krovovi po cijeloj Europi, neogotički parlament u Budimpešti, ali i Nova vijećnica u Beču. Od slavonskog se hrasta danas izrađuju i cijenjene barrique drvene bačve u kojima odležavaju najbolja vina.
— I sam E. Lanier, profesor šumarstva, je izjavio:
„Ako želite kušati pravi konjak, idite u francusku pokrajinu Cognac. Želite li vidjeti pravi hrast lužnjak, idite u Slavoniju.“
Uistinu, hrast lužnjak najcjenjenije je drvo nizina, a Spačva je u Hrvatskoj najveća šuma ovoga diva.
Već smo spomenuli kako se na području Spačvanskog bazena prostire najveći cjeloviti šumski kompleks hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj površine gotovo 40.000 ha. Uz hrast lužnjak koji prekriva 96 % površine Spačvanskog bazena, na istom području nalazimo i poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl.), obični grab (Carpinus betulus L.), javor klen (Acer campestre L.) i nizinski brijest (Ulmus minor Mill. emend. Richens).
Spačvanska šuma pravi je ekosustav u kojemu obitavaju srne, jeleni, divlje svinje i manji sisavci poput lisica, tvorova, lasica, zerdava i kuna. Iako ih ima, divlje su mačke u Spačvi rijetke, za razliku od čagljeva čije se zavijanje itekako čuje noću. U krošnjama hrasta svoja gnijezda savijaju ptice grabljivice poput jastreba, kopca i škanjca, dok su noću aktivne sove.
U stablima djetlići dube duplje koje kasnije koriste i druge ptice, kao što su brgljezi i sjenice. Ispod njegove kore žive kukci – jelenak, strizibuba i mnogi drugi.
U šumi žive i drugi glodavci poput riđe ili šumske voluharice, šumskog miša i prugastog poljskog miša.
Brojne rijeke, rječice i pritoke Spačvanskog bazena imaju idealne uvjete za ekosustav vodenih beskralješnjaka – od kornjaša, vodenih ličinki komaraca i trzalaca, vretenaca, vodencvjetova i tulara, školjkaša i rakova. Svi su oni hrana ribama u zajednicama sporih nizinskih voda kao što su šaran, linjak, štuka, som, karas, sunčani karas, bjelica, grgeč ili ostriž, deverika, žutooka, keder i čikov. A oni su redovito na jelovniku vješte vidre.
U šašu se i trstici gnijezde i hrane ptice vlažnih staništa: bijela i siva čaplja, bijela roda, crna roda, liska, patke, trstenjak, orao kliktaš, štekavac.
Znate li da u Republici Hrvatskoj šume i šumska zemljišta prekrivaju gotovo polovicu (47,5 %) njezine kopnene površine?
Uz tlo i vodu, šume su tzv. ekološka trijada i dar od prethodnih naraštaja. No, osim što su dar, one su i obveza jer ih treba pokloniti naraštajima koji dolaze. Za razliku od brojnih europskih i svjetskih zemalja, šumari su u Hrvatskoj uspjeli kroz stoljeća očuvati šumske ekosustave u optimalnom stanju i to čine i dalje.
Šume su neophodne za život na Zemlji i njihova je vrijednost neizmjerna. Njihova sposobnost ‘uklanjanja’ ugljikovog dioksida iz atmosfere čini ih najefikasnijim prirodnim sredstvom za ublažavanje klimatskih promjena.
Tradicija od 255 godina kontinuiranog djelovanja po postulatima koji vrijede i danas, čine gospodarenje šumskim bogatstvom Spačvanske šume održivim (sustainable management) ili kako bi šumari ponosno rekli ”potrajno gospodarenje”.
Čak 95 % šuma u Hrvatskoj nastalo je prirodnom obnovom ili prirodi bliskim gospodarenjem pa je njihova glavna značajka prirodnost.
Spačvanska šuma dio je ekološke mreže Natura 2000 čiji je cilj očuvanje prirodnih staništa i ‘divljine’ šumskog ekosustava.
U dubini Spačvanske šume kraljuju mir i tišina kakvu ćete rijetko gdje pronaći. Navečer ušuškani u tu tišinu šume oko sebe promatrajte zvjezdano nebo. Probudite se uz izlazak sunca koje proviruje kroz krošnje stoljetnih hrastova i duboko udahnite svježi zrak Spačve.
Taj je luksuz nemoguće kupiti, no još je uvijek dostupan onima koji dođu na u područje TZP Spačvanska šuma.