Od neolitskih naselja do središta rimskih, slavenskih i turskih osvajanja, područje grada Otoka te općina Bošnjaci i Vrbanja bogato je povijesnim slojevima koji pričaju priču o kontinuiranoj naseljenosti i važnosti ovog područja kroz različite epohe. Svaka epoha donijela je svoje izazove i promjene, oblikujući identitet i kulturu ovog područja, od drevnih fortifikacija do borbi protiv osmanlijske opasnosti, pa sve do modernih vremena obilježenih naporima za napredak i mir.
Dokazi o naseljenosti područja grada Otoka i općina Bošnjaci i Vrbanja datiraju iz prapovijesnog razdoblja. U srednjem i kasnom neolitu odvijao se ovdje intenzivan život sopotsko-lenđerske kulture (3000.-2400. g. pr. Kr.). Otkrivena su i arheološka nalazišta iz doba vučedolske eneolitske kulture (2300.-1800. g. pr. Kr.), što ne čudi jer je u blizini najstariji europski grad, Vinkovci. Sve to ukazuje na činjenicu da su dijelovi TZP Spačvanska šuma kontinuirano naseljeni od prapovijesti do današnjih dana.
U antičko doba, već 6. do 8. godine poslije Krista, Rimljani zauzimaju ove krajeve. Grad Otok, kao i današnje arheološko nalazište Zvjezdangrad, u to vrijeme imaju značajno ekonomsko, kulturno i strateško značenje u sustavu rimske obrane. Fortifikacijske su utvrde značile sigurnost opskrbe rimskim legijama na Dunavu, a zahvaljujući fragmentima konjičke opreme rimskih vojnika pronađenima u Otoku smatra se kako je upravo ovdje bila smještena rimska konjička posada.
Od četvrtog je stoljeća ovo područje izloženo čestim provalama barbarskih plemena – Goti, Huni, Gepidi, Istočni Goti, Langobardi i Avari. Svi se oni u iduća dva stoljeća izmjenjuju na području Slavonije i Srijema. Konačno, početkom 6. stoljeća pojavljuju se na ovim područjima Slaveni. Postoje različite teorije o doseljenju Slavena/Hrvata u ove krajeve, no njihov se dolazak sa sigurnošću može pratiti od kraja 5. stoljeća. Do kraja 8. stoljeća, odnosno do konačne pobjede Franaka nad Avarima, Hrvati žive u različitim odnosima s Avarima. Krajem 8. stoljeća upravo pod franačkim utjecajem pokrštena je cijela Panonska Hrvatska, područje grada Otoka te općina Bošnjaci i Vrbanja.
U iduća su tri stoljeća česti obračuni Panonske Hrvatske i Franaka, Bugara i Mađara, Bugara i Franaka, ali i pokušaji Bizanta da učvrsti svoju vlast na ovom području. Stanovništvo jača na prijelazu s 10. u 11. stoljeće, a početkom 12. stoljeća naziru se i prvi obrisi hrvatsko-mađarskih feudalnih odnosa koji se razvijaju sve do dolaska Turaka. Unatoč Pacti conventi (1102.) i stupanju Hrvata u personalnu uniju s Mađarskom, na područje TZP Spačvanska šuma doseljava se neznatan broj Mađara.
U ovo se vrijeme prvi put u povijesnim spisima spominju Otok (13. st.), Soljani (14. st.) i Vrbanja (15. st.). Druga polovica 15. stoljeća i početak 16. stoljeća apokaliptično su doba za ovaj kraj zbog čestih provala i pljački Osmanlija nakon pada Bosne 1463. godine. Iako ispočetka pružaju otpor Turcima koji nadiru, 1536. godina cijela se Slavonija našla pod 150-godišnjom okupacijom Osmanskog carstva.
Nakon velikog poraza osmanske vojske po Bečom, Turci bježe u Bosnu, a današnje područje TZP Spačvanska šuma 1745. godine postaje dijelom Vojne krajine koja opstaje i postaje predziđe kršćanstva sve do 1873. godine.
Ovo je razdoblje iznimno važno za gradove Otok te općine Bošnjaci i Vrbanja.
Tradicionalna je arhitektura i način građenja kuća uvjetovan obranom od Turaka, naselja su zgusnuta, što osigurava brzu i učinkovitu mobilnost graničara.
Život se odvija po strogim vojničkim propisima, a obiteljske zadruge rješavaju osnovne egzistencijalne probleme graničara. U to se vrijeme reguliraju i vodotokovi pa nestaju mlinovi na rijekama, a grade se mlinovi na suhi pogon, tzv. suvare.
Ukidanjem se Vojne krajine 1873. godine stanovništvo okreće šumarstvu, a intenzivna sječa šuma i dolazak Engleza i Francuza rezultira značajnijim ekonomskim napretkom regije. U to je vrijeme kao šumar na području općine Vrbanja službovao i književnik Josip Kozarac te je tada napisao neka od svojih najboljih djela inspiriran životom i radom na području Spačvanske šume. Paralelno s razvojem šumarstva razvija se i poljoprivreda, osobito stočarstvo, voćarstvo i pčelarstvo.
Iako je izgledalo kako za područje Spačvanske šume i njezine okolice stižu bolji dani, čak tri rata u 20. st., I. Svjetski rat, II. Svjetski rat i Domovinski rat ostavljali su teške posljedice na stanovništvo i gospodarstvo. I zbog toga su zadnjih 30 godina sve snage usmjerene u razvoj i napredak ovog područja uz nezaobilazni i svima toliko potreban mir.
